Tog jutra bilo je toplije nego pre. Ustao sam i umio se, onda spremio dorucak i uzinu,sipao vodu u flasu i sve zajedno stavio u svoj skolski ranac. Stavio sam kacket na glavu obuo patike i krenuo na putovanje.Bio sam neodlucan, ali na kraju sam odlucio da ce drzava u koju idem biti Texas.
Bez ikakvog prevoza krenuo sam polako razmisljajuci sta cu prvo da uradim kada stignem u drzavu „mojih snova“.
I onda se cela sitacija preokrenula pozadina nije vise bila grad nego pregledna pustinja sa par kaktusa.
Isao sam tako polako kroz pustinju,i onako kao u crtanim filmovima kretao sam se sve sporije i sporije,misleci da li cu uopste stici u Texas, ali nisam se predao i nastavio sam dalje. Sunce je peklo,a na nebu su se cule ptice,a ja sam negde izgubljen na pesku i onda kao i za pustinju opet se pozadina promenila ali sada sam se naso kod neke reke koja je blizu Texasa stao sam i popio malo vode pa nastavio svoj put, polako je poceo da pada mrak pa sam lego kod nekog drveta i zaspao Sutradan sam nastavio put i konacno stigao u Texas i pred samom kapiom sam cuo neku cudnu muziku koja je bivala sve jaca i jaca dok nakraju nisam shvatio da mi zvoni telefon i da je 7:10 i da treba da krenem u skolu,ali ipak ni to putovanje do Texasa nije tako zanimljivo kao sto je zanimljivo podeliti jedan dan sa svoljim dragim prijateljima u skoli.



Samo ti nastavi da sanjaš…
predivno
HVALA imam ja jos puno avantura,ali jos ih nisam napisao.Polako malo po malo.